S obzirom da smo kod kuće, kako nam je i naređeno uz svakodnevne savete koje dobijamo, setila sam se šta bismo još korisno mogli da uradimo. I to za nasu planetu Zemlju.
Da li ste čuli za kompostiranje?
Ukoliko niste, sa velikim zadovoljstvom delim sve ono najbitnije o ovoj temi.

Kompostiranje je najprirodniji i najstariji način recikliranja biootpada. Može se obavljati samostalno (u bašti ili dvorištu), zajednički (na pogodnim i za tu namenu predviđenim lokacijama u naseljima), kao i na velikim kompostanama na koje se dovozi prethodno odvojen biootpad. Najekonomičnije je da se organski otpad (ostaci od pripreme hrane I baštanski ili zeleni otpad ), obrađuje na mestu njegovog nastanka, tako što će se koristiti kao sirovina za proizvodnju kvalitetnog komposta. Sam postupak zove se kompostiranje i predstavlja kontrolisan proces pri kojem se organski otpaci, pomoću aktivnosti organizama koje žive u tlu (bakterije, gljivice, sitne životinje) i uz prisustvo kiseonika, pretvaraju u humus koji nije neprijatnog mirisa i može se koristiti kao organsko đubrivo.
Naravno, za kompostiranje otpada postoje I određeni uslovi, koji nisu zahtevni.
Različite vrste organskog otpada koji je lako razgradiv
Treba voditi računa o veličini organske materije u komposteru. Usitnjavanjem krupnijeg materijala (na dužinu palca) povećava se brzina kompostiranja jer se gomila brže zagreva. Iz iskustva je poznato da se najbolji rezultati postižu ako se pomešaju jednake zapreminske količine zelenog i suvog baštenskog otpada.
Stalno prisustvo vlage
Previše vlage stvara gustu i lepljivu masu što smanjuje protok kiseonika i zaustavlja aerobni proces. Sa druge strane, previše suv materijal usporava proces ili do njega i ne dolazi. Optimalna količina vlage je između 40% i 60% , što se može odrediti dodirom. Pri jačem stisku materijala šakom ne treba da se pojave više od dve kapi vode, a pri prestanku stiska materijal treba da zadrži oblik dobijen pritiskom i ne sme se rasipati.
Dovoljna količina kiseonika
Pošto mikroorganizmi tokom svoje aktivnosti u kompostnoj gomili troše kiseonik, povećava se koncentracija ugljen dioksida. Ako koncentracija kiseonika padne ispod 5% proces postaje anaeroban i stvaraju se gasovi metan i vodonik sulfid koji je neprijatnog mirisa. Kako bi se ovo izbeglo, potrebno je povremeno prevrtati gomilu i dodati strukturni materijal kao što su suvo lišće, slama, seno i grančice.
Odgovarajuća temperatura
Najpovoljnija spoljašnja temperatura vazduha je u intervalu 20 – 25 oC. Viša temperatura može da dovede do isušivanja materijala i zaustavljanja procesa, dok zimske temperature usporavaju biološke procese u kompostnoj masi.
S obzirom na to da ovih dana jedemo dosta voća i povrća iz tog razloga je sada najbolje vreme da se posvetimo kompostiranju. Pored voća i povrća, još dosta svari možemo upotrebiti u proces kompostiranja. U tabeli koja je pred vama otkrivamo koje stvari ulaze u taj proces, ali, takođe, skrećemo pažnju šta nikako ne smemo ubaciti u proces kompostiranja.
Šta se kompostira | Šta se ne kompostira |
Ljuske od jaja, kosa, dlake | Meso, kosti, koža |
Ostaci čaja i kafe | Ostaci ribe i mlečnih proizvoda |
Ostaci pokošene trave i živice | Guma, ambalaža, pepeo, obojeno i lakirano drvo |
Stabiljke cveća | Razne masnoće, ulja i opasan kućni otpad |
Lišće, grančice, slama, seno, iglice četinara | Izmet pasa i mačaka |
Ostaci drveta (piljevina, stugotina, kora, iverje) | Bolesne biljke, korenje, lišće oraha |
Ostaci papira i kartona (koji nisu obojeni) | Novinski papir, časopisi u boji, cigarete |
Sledeće pravilo koje moramo ispoštovati je mesto gde ćemo vršiti kompostiranje
Komposter se može napraviti od drveta, pletene žice, starog bureta ili starih guma. Prilikom njihove izrade treba voditi računa da stranice kompostera imaju otvore neophodne za cirkulaciju vazduha.
Najjednostavniji komposter je od čelične mreže prekrivene drvenim ili platnenim poklopcem. Nešto složeniji je drveni komposter u obliku četvrtaste kutije. Razmak između dasaka ne treba da bude veći od 2 cm. Preko kutije se postavi drveni poklopac.
Ako imate stare gume (dovoljne su vam četiri), možete od njih napraviti komposter, tako što ćete ih složiti jednu preko druge. Mešanje i prozračivanje se vrši na taj način što se skine gornja guma i postavi na zemlju. U nju se ubacuje gornji sloj kompostnog materijala. Postupak se ponavlja sve dok poslednja guma ne dođe odozgo.
Kompostište se obično postavlja na zemlju ispod krošnji drveta. Na taj način krošnja štiti kompost od prevelikog isušivanja tokom letnjih vrućina ili prevelike vlage u kišnom periodu.
I na kraju dolazimo do pravila kompostiranja

Po dnu kompostera se prvo poređaju grančice, na koje se naizmenično slaže baštenski i kuhinjski otpad (debljine oko 15 cm), pa tanak sloj zemlje ili ostatak od prethodnog prosejavanja komposta. Ako su klimatski uslovi povoljni, za dva do tri dana, kompostni materijal će se, usled delovanja mikroorganizama, zagrejati na temperaturu od 40-50 0 C. To dokazuje da je proces razgradnje organske materije počeo.
Unutrašnja temperatura kompostne gomile vremenom će još rasti, što dovodi do sterilizacije komposta i uništavanja semena korovskih biljaka. Previsoka temperatura (preko 75oC) može da dovede do uništenja korisnih mikroorganizama. Zbog toga, a i zbog dotoka svežeg kiseonika je neophodno povremeno okretati masu. Gomilu, takođe, treba neprekidno održavati vlažnom.
Ako se gomila rasipa, znači da je suva i potrebno je postepeno dodavati vodu ili vlažan zeleni otpad. U slučaju da se materijal ubuđao ili se cedi voda prlikom stiska šakom, treba dodati lišće, slamu, grančice i drugi suvi materijal i izmešati, kako bi uspostavili optimalnu vlažnost.
Kompost je zreo nakon 6 do 10 meseci. U njemu još uvek ima neraspadnutih delova, te ga je potrebno prosejati. Prosejan kompost (humus) se koristi za prehranu cveća, voća i povrća, vinove loze, travnjaka…
Ostatak od prosejavanja vratiti u komposter i pomešati sa svežom masom i otpočeti novi proces.
Šest kratkih saveta za vas:
– Otpad u komposteru ne pritiskati jer se time smanjuje količina vazduha neophodna za aerobni proces.
– Ako se u komposteru skupljaju muve, gornji sloj prekriti tankim slojem zemlje.
– U komposter ne stavljati drveni otpad koji sadrži komade žice, eksere boje ili lepak.
– Lišće oraha, kestena, hrasta, jablana sadrže materije koje usporavaju kompostiranje, pa ih treba dodavati u manjoj količini, pomešane sa zemljom.
– Veće količine mokrog otpada rasporediti po celom komposteru i preko njih dodati suv materijal.
– Ne dodavati veštačka đubriva ili druga sredstva za ubrzavanje biološkog procesa.
Dobijeni rezultat

Zdravo organsko đubrivo!
Ukoliko dođe do nekih problema u toku procesa kompostiranja, delimo sa vama uzorke i rešenja istih:

J. S.