1. novembar je u pravoslavnom kalendaru obeležen kao jedan od najvećih praznika koje obeležava srpska pravoslavna crkva. Danas se obeležava sveti Prohor Pčinjski.
Danas će se u manastiru sveti Prohor Pčinjski održati sveta liturgija i pročitati akatist svetom Prohoru. S obzirom da je ovo i manastirska slava, očekuje se veliki broj pravoslavaca koji će doći da se poklone svetom Prohoru i pomažu svetim mirom.
Manastir Sveti Prohor Pčinjski je jedan od najstarijih srpskih pravoslavnih manastira, koji se nalazi na granici sa Republikom Makedonijom, na šumovitim obroncima planina Rujna i Kozjaka, na levoj obali prekrasne reke Pčinje, u blizini sela Klenike, 30 km južno od Vranja. Prema predanju, podigao ga je u 11. veku vizantijski car Roman Diogen u znak zahvalnosti Svetom Prohoru Pčinjskom Mirotočivom.
Prohor Pčinjski je rođen početkom 11. veka, a upokojio se 14. septembra 1067. godine. Važio je za pravoslavnog pustinjaka i sveca, jedan od prvih sledbenika Svetog Jovana Rilskog.
Rođen je u prvoj polovini 11. veka od pobožnih roditelja, Jovana i Ane, u okolini Ovčeg polja. Po Žitiju, Prohor je rano izučio knjižne mudrosti i u svemu bio bolji od svojih vršnjaka. U duhovnom ushićenju on odlazi u pešteru Nagoričinsku (istočno od Kumanova), blizu današnjeg manastira Staro Nagoričino, gde sreće lovca Diogena. Prohor mu proreče da će postati car i reče mu: seti se i mene kad postaneš car. To se i obistinilo – Diogen posta vizantijski vladar Roman IV Diogen (1067-1071). Žitije dalje kazuje da se pustinožitelj Prohor podvizavao trideset godina u planini Kozjak (južno od Vranja), u jednoj maloj pećini. Tu se i prestavi posle šezdeset i dve godine isposničkog života.
O prepodobnom Prohoru Pčinjskom, čije mošti i danas počivaju u njegovom manastiru i toče miro, sačuvana su mnoga pisana svedočanstva, posebno o njegovim čudotvornim moštima. Pravoslavna crkva ovoga sveca slavi 1. novembra (odnosno 19. oktobra po starom kalendaru).