Markovo Kale je tvrđava i srednjovekovni istorijski spomenik, koji se nalazi 4,5 km severno od Vranja, na 750 metara nadmorske visine.
Ruševine Markovog grada spadaju u red najstarijih spomenika Vranja. Pošto pouzdanih podataka koji bi ukazivali na vreme građenja tvrđave nema, pretpostavlja se da je utvrđenje podignuto pod vladavinom Justinijana I u 6. veku, iz vojno strateških razloga.
Po legendi tvrđava je bila grad Marka Kraljevića, po čemu je i dobila ime Markov grad ili Markovo Kale (na turskom znači tvrđava). Narodni junak je boravio u tom zamku i branio Vranje od Turaka. Kada je Marko bežao od Turaka, on je sa svojim Šarcem preskočio na istočnu Plačevicu, a planina Plačkovica je dobila naziv jer je Marko tamo zaplakao. Odatle se Marko prebacio na zapadnu Krstilovicu, gde se prekrstio kod sada razrušene crkve Svete Trojice I tako je nastala Krstilovica. U steni sa koje je skočio ostao je otisak njegovog kopita.
Drugi tvrde da se grad nekada zvao Golubinje. Pominje se u 14. i 15. veku kao vlasništvo kaznanca Miroslava, tepčije Kuzme, kaznanca Baldovina, česara Uglješe i vojvode Nikole Skobaljića.
Arheološka istraživanja koja su trajala deset godina, pre više od tri decenije, izvršili su u saradnji sa Zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Niša i Narodnog muzeja iz Vranja. Tada su otkriveni ostaci arhitekture – delovi stambenih građevina i crkve. U znatno boljem stanju ostao je bedem na istočnoj strani. Sačuvani su ostaci jugoistočne ugaone kule, manjih dimenzija, branič kula, a od ulaznih vrata sačuvan je samo desni istočni dovratnik. Pronađen je arheološki material od keramike, metala i stakla i datira u vreme od 12. do 16. veka.
Nažalost, ova potencijalna turistička atrakcija u Vranju, zaštićena od strane države, danas je u ruševinama.