Da li znate da je ranije postojalo pravilo da dečaci nose roze, a devojčice plavo?
Dečija garderoba se poput garderobe za odrasle menjala kroz istoriju. Sve do sredine XIX veka deca (kako ženska, tako i muška) nosila su bele haljinice sve do 6. ili 7. godine života. Bela boja je bila najpogodnija jer su se odevni predmeti bele boje prali izbeljivačem. Samim tim, haljinice koje se uprljaju tokom igre lako su se održavale čistim. Takođe su bile praktične što se tiče menjanja pelena.
Onda su pastelne boje počele su da se koriste za proizvodnju dečijih odevnih predmeta, ali one nisu bile toliko povezane sa polom deteta na isti način kao što je to danas. Juna 1918.godine u članku “Ernšoovo odeljenje za bebe” navodi se sledeće:
“Prihvaćeno pravilo je da je roze za dečake a plava za devojčice. Razlog je taj što je roze, odlučnija i snažnija boja, prikladnija za dečaka, dok je plava, koja je više delikatna i nežna, lepša za devojčicu.”
Naravno crvena boja se smatra muževnom, kraljevskom i vatrenom bojom, stoga roze kao svetlija nijansa crvene odgovarajuća je za dečake koji još uvek nisu dovoljno odrasli da nose intenzivnu boju poput crvene.
Neki ljudi su smatrali da je plava idealna za decu sa plavom kosom i svetlim očima, a roze za tamnooku i tamnokosu decu. Početkom XX veka mušku decu oblačili su u pantalonice (imitacija očinske figure) a devojčice u haljinice, da bi one bile nalik svojim majkama.
Do izmene ovog pravila došlo je nakon drugog svetskog rata. Razlog nije sasvim poznat, jednostavno se proizvodilo više unisex odeće. Mnogi modni kritičari smatraju da je to što su ljudi počeli više da kupuju stvari plave boje za musku decu, čista slucajnost. Plavo za dečake i roze za devojčice,kako u modi, tako i u kućnom enterijeru postaje još popularnije napredovanjem ultrazvuka. Ljudi su počeli da ukrašavaju cele dečije sobe u neku od ovih boja, da organizuju zabave proglašenja pola deteta i da oblače dete po ovom novom pravilu koje važi i danas. Ova pravila su uglavnom evrocentrična, jer različite boje imaju različita značenja od kulture do kulture.
Autor: Teodora Đorđević