Autor: Nebojša Stanojković
Prestaću da razgovaram sa sobom
Odavno se ne slažemo nas dvojica
Stalno mi govori- Šta je sa tobom??
Ta bedna kopija, ta obična skica
Stalno mi nešto prebacuje
Stalno nešto popuje
Govori mi kako stalno podbacujem
Pa samo psuje i kritikuje
Drži mi lekcije o ponašanju
Zvoca da ne umem o sebi da brinem
Govori o nekakvim kaznama i ispaštanju
Kaže – Dokle ću ja zbog tebe da ginem??
Prebacuje mi potrošeno i pohabano i prokockano
Kao tobož, to je i njegovo, isto tako
Budi me u cik zore rano
Kaže – Probudi se jednom, dokle ovako??
Mnogo je dosadan, ne da mi mira
Guši me mnogo i sedi mi za vrat
Bez predaha nervira i iritira
Kao zao, blizanac brat
Pretresa redovno moju savest
Ispituje me ko policajac
Ništa mu nije kod mene vest
I ne pokušavam ništa da skrijem
jer ispadnem smešan kao pajac