Autor: Branislav Stošić
ljudi pamte gradove
po trgu
spomeniku
ređe pesniku
a ja ću moj pamtiti
po njoj.
one ulice
koje sete na njen korak
oni poznati zidovi
muklo nabrekli
upijacjući njen glas
onaj vazduh
koji je davno odneo
dim iz njene cigarete
sve mi je u njemu
podređeno
njoj.
i u svakom drugom gradu
ja tražim taj pogled
pogled, protkan
velom knjiga
opusom dadaističkih slikara
pejzažima zaboravljenih varoši
a nema ga nigde..
i ta nemoć me ubija
zato pišem gradu, životu, ljudima
a pišem
jer nisam znao da joj kazem
da je volim..