Skupština Srbije je 15. juna 1903. godine na presto vratila Karađorđeviće, izabravši za kralja princa Petra Karađorđevića koji je živeo u izgnanstvu u Ženevi.
Izbor se dogodio nakon oficirskog ,,majskog prevrata” 11. juna 1903. godine, što bi prema Julijanskom kalendaru, tada važećem u Srbiji, bio 29. maj. U ,,majskom prevratu” je ubijen kraljevski par Aleksandar Obrenović i Draga Mašin.
Potom je u Sabornoj crkvi u Beogradu krunisan Petar Prvi Karađorđević, a prema ugledu na Nemanjiće, miropomazan u manastiru Žiča. Njegovu vladavinu je obeležio razvoj parlamentarne demokratije u kojoj je politički težište preneseno s dvora na parlament, razmah tržišne ekonomije koji je ubrzao privredni razvoj zemlje, kulturni napredak i slobodna štampa.