Na današnji dan, 16. maja 1898. godine u Beogradu, rođena je Desanka Maksimović, srpska pesnikinja, profesorka književnosti i akademik Srpske akademija nauka i umetnosti.
Desanka je bila pesnik, pripovedač, romansijer, pisac za decu, a povremeno se bavila i prevođenjem, mahom poezije, sa ruskog, slovenačkog, bugarskog i francuskog jezika.
Jednom prilikom, Desanka je išla u posetu Kanadi, kada su joj rekli: ,,Ideš u zemlju, gde sva ta tvoja prćija francuskog, ruskog, bugarskog, nešto tog latentnog nemačkog ništa ne vredi, jer ne znaš engleski!” Na šta im je ona odgovorila: ,,Znam da kažem I love you! – i to je dosta.”
Objavila je oko 50 knjiga poezije i proze za decu, omladinu, pripovedačke, romansijerske i putopisne. Prva pesma joj je bila objavljena 1920. godine u tadašnjem časopisu ,,Misao”.
Njena najpoznatija pesma ,,Krvava bajka” je nastala nakon streljanja đaka u Kragujevcu 1941. godine, a objavljena je tek nakon rata. Pored te pesme, druga značajna dela su zbirke: Pesme (1924), Vrt detinjstva, pesme (1927), Pesnik i zavičaj, pesme (1945), Otvoren prozor, roman (1954), Prolećni sastanak (1954), Bajke za decu (1997), Nebeski razboj (1991), Zovina svirala (1992) i još mnoge druge.
U četvrtak 11. februara 1993. godine u Beogradu, Desanka Maksimović je preminula u svojoj 95. godini života. Sahranjena je u Brankovini, kod Valjeva, u porti crkve Svetih Arhanđela u okviru kulturno-istorijskog kompleksa.