Krajnji jugoistok Srbije, tačnije Pčinjski okrug, važi za Vranjsku Svetu Goru jer ga krasi preko 30 crkava i manastira.
Jedan od brojnih manastira koji zrači pozitivnom energijom i lepotom jeste manastir sveti Pantelejom u Lepčincu.
Manastir svetog velikomučenika Pantelejmona se nalazi u podnožju planine Motine, na 950 metara nadmorske visine i na 22 km jugoistočno od Vranja, u prekrasnoj nedirnutoj prirodi, u selu Lepčincu. Mala pustinjska kamena crkva i u njoj tihi život monaha. Do nje se dolazi kroz živopisnu klisuru koja jasno govori da je ovo predeo orlova i vukova. Da važi za Vranjsku Svetu Goru nije slučajno, jer je ovde u malim pustinjskim manastirima u XIX veku živelo hiljadu monaha, kako usmeno predanje svedoči. Početkom XX veka, u veoma kratkom vremenskom periodu, to brojno monaštvo je nestalo sa ovog područja, a razlozi nisu poznati. Pretpostavlja se da je zbog nemirnih vremena i zbog neposredne blizine srpsko-turske granice.
Pisanih podataka o vremenu podizanja manastira nema, sve što je sadržala manastirska arhiva izgorelo je 1944. godine kada je bugarska vojska zapalila konak. Najranija godina koja se pominje je 1846. u letopisu manastira svetog Prohora Pčinjskog, kada je u svetom Pantelejmonu rukopoložen đakon.
Sadašnja građevina je jednobrodna crkvica sa pokrivom na dve vode. Do 1998. godine, ona je imala šestougaonu kulu zvonaru na zapadnom delu. Sa istočne strane, crkva ima malu ugaonu apsidu. Unutrašnji zidovi su bili omazani blatom i živopisani. Veoma neobičan i redak primer živopisa na blatnoj osnovi, sačuvan je samo na južnom oltarskom zidu.
Manastir je, inače, poznat kao mesto gde su se isceljivali bolesni od raznovrsnih neduga. O tome su sačuvana brojna svedočanstva meštana.
Negde 1928. godine dogodilo se da je neki neki Branko Milenković iz Lepčinca, mahala Mišaci, pronašao zlatnike dok je sa drugom orao njivu. Želeći da sve uzme za sebe on je to sakrio i kasnije došao da uzme. Međutim imao je neko strašno viđenje koje ga je nateralo da zlatnike vrati u zemlju gde ih je i našao. Ubrzo potom on se razbodeo i umro. Njegov sin Milivoje Milenković koji je bio svedok svega toga, otišao je na mesto gde je njegov otac zakopao zlatnike, uzeo ih i počeo da troši. On je ubrzo izgubio razum i vezanog su ga doveli u Sv. Pantelejmon. Posle četrdeset dana, za koje su mu čitali molitve, on je otišao kući zdrav. Iz istog perioda je i slučaj isceljenja Trajka Tomića iz Kopanjana. Ovaj mladi čovek se toliko razboleo da su ga na zaprežnim kolima dovukli do manastira. Posle pročitanih molitava on je sam otišao kući.
I skorija istorija beleži slične događaje. Devojčica Melanija Belić, koja je godinu dana imala temperaturu, čiji se razlog nikako nije mogao otkriti. Posle primljene redovne školske vakcine, devojčica je godinu dana provela po bolnicama i instatutima. A poslednjih mesec dana temperatura je bila 39 stepeni. U školu nije išla a bila je dobar đak, i delovala je vrlo iscrpljeno. Sveštenik joj je pročitao molitvu i pomazao je uljem iz kandila ispred ikone svetog Pantelejmona i devojčici je istog dana spala temperatura i više se nije navraćala.
Sa jedne od starih ikona sv. Pantelejmona i danas se oseća blagouhanje i mnogi bolesnici dobijaju utehu i isceljenje pomaznvanjem ulja iz kandila ispred te ikone. Blagouhanje je počelo da se oseća pre početka bombardovanja 1999. godine i u manjoj ili većoj meri i danas se oseća.
Od 2000. godine je proglašen za ženski manastir, a odlukom Vlade Republike Srbije od 1.decembra 2005. godine manastir je proglašen spomenikom kulture.
Žitije svetog Pantelejmona
Sveti Pantelejmon je rođen u uglednoj i bogatoj porodici koja je živela u Nikomidiji, gradu u Maloj Aziji. Njegov otac Evstrogije bio je neznabožac, a majka Evula, hrišćanka. Rano je ostao bez majke, pa brigu o njegovom vaspitanju preuzima otac. Pantelejmon je bio neobično lep, dobar, sjajan učenik, sa posebnim darom za medicinske nauke, a iznad svega milostiva i dobra srca.
Ime Pantelejmon, koje znači: svemilostivi, zaista mu je u potpunosti odgovaralo. Medicinu je učio kod najčuvenijeg lekara tog doba, Efrosina, koji je bio i dvorski lekar.
Prilikom poseta dvoru, Efrosin je sa sobom stalno vodio i najdarovitijeg i najboljeg učenika, Pantelejmona. Pantelejmon je svakoga dana prolazio pored kuće Ermolaja, starog hrišćanskog sveštenika. U srcu mladog lekara živelo je sećanje na veru njegove majke, pa se zbližio sa sveštenikom, Ermolajem koji ga je utvrdio u veri, a zatim i krstio.
Pored lekarske veštine, koju je stekao učenjem, Pantelejmonu je bio dat i dar isceljenja molitvom. Izlečio je slepog čoveka. Svi lekari su govorili da za njegove oči nema spasa. Pantelejmon je slepca izlečio imenom Hristovim. Jednom mu je očajna majka donela dete koje je ujela zmija otrovnica. Prizvao je Boga u pomoć i izlečio dete, spasivši ga od sigurne smrti.
Kad mu je umro otac, Pantelejmon je rasprodao imanje i sirotima i ubogima podelio milostinju. Živeo je skromno, a sve koji su mu se obraćali za pomoć, lečio je potpuno besplatno. Zavidni lekari ga optuže kao hrišćanina i Pantelejmona izvedu pred carski sud. Stavljen je i na muke, ali mu se Gospod Bog javio u snu i izbavio ga iz zatvora. Nakon toga, Pantelejmon je osuđen na smrt. Kad je kazna trebalo da se izvrši dželat ga je mačem udario po vratu, ali se mač prebio kao da je od voska. Dželat ga nije posekao dok Pantelejmon (svemilostivi) nije završio molitvu. Nastradao je 304. godine.
Dan svetog Pantelejmona se obeležava 9. avgusta. To je dan proslavljanja svetitelja velikomučenika i isceljitelja Pantelejmona kome je manastir posvećen. Toga dana u manastiru se održava sveta arhijerejska liturgija, pričešćuju vernici, litija oko manastirske crkve, reže slavski kolač, priređuje trpeza ljubavi za sve prisutne i prigodan kulturno-umetnički program.
Sveti Pantelejmon priziva se u molitvama pri vodoosvećenju (što je jedna od sedam svetih tajni u crkvenobogosluženju) i jeleosvećenju (premazivanje bolesnika posebno pripremljenim jelejem-uljem).
[envira-gallery id=”4321”]