Autor: Stevan Milošević
Za čim tvoje srce žali
pa me santom leda gizda,
bojiš li se da će sa mnom
ljubav opet da te izda.
Ko da čujem kako pati
i sa dušom sneno dršće,
takvo ću ga, veruj mila,
prigrliti samo čvršće.
Nemam zlobe da ti njome
svežu ranu krišom solim,
moje srce od me traži
da te celim bićem volim.
Odvešću te rodnom gradu,
zagrejati lirom juga,
greh je da u takvom oku
prenoćište nađe tuga.
A kad iskra srcu bljesne
i rastera bore s čela,
setićeš se da je ljubav
ono što si uvek htela.