Lična karta je identifikacioni dokument u vidu plastične kartice sa ili bez čipa na kojoj se nalaze osnovni lični podaci o licu. Uloga lične karte kao javne isprave je dokazivanje identiteta i kao dokaz o drugim činjenicama koje su u njoj sadržane.
Prema zakonu o ličnoj karti “Službeni glasnik RS”, br. 62/2006, 36/2011:
Pravo da legitimišu građane i na taj način utvrđuju identitet građana imaju lica čije je ovlašćenje utvrđeno pozitivno-pravnim propisima u Republici Srbiji, u našoj državi ta ovlašćenja imaju pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova – policija i Komunalni policajci. Zakonom o policiji i komunalnoj policiji je propisano kada pripadnik policije ili komunalne policije sme da traži lični dokument na uvid.
Ukoliko lice ne poseduje ličnu kartu, može pokazati bilo koju drugu javnu ispravu sa fotografijom (pasoš, vozačka dozvola). Ukoliko lice ne poseduje nijednu javnu ispravu kako bi potvrdilo svoj identitet, identitet lica može potvrditi treće lice koje je u njegovom društvu i poseduje svoju ličnu kartu, dok ako je lice samo i nema trećeg lica da potvrdi njegov identitet, ispunjeni su uslovi da se lice sprovede do najbliže policijske stanice u cilju identifikovanja.
Često se nalazimo u situaciji da nam ličnu kartu traže, od zaposlenih u video klubovima do nadležnih inspekcijskih organa i pripadnika privatnog obezbeđenja, pri čemu su zakonima donešenih za njihovu delatnot donešena ovlašćenja u kojim situacijama oni smeju da traže (usled ulaska u štićeni objekat, usled inspekcijskih kontrola i dr.), ali ne i u drugim situacijama.
Kada je reč o bankama i uslugama koje nam one pružaju, do ličnog dokumenta one mogu doći isključivo usled dobrovoljnog pristanka klijenta da pokaže ličnu kartu na uvid.