Ivo Andrić je rođen 9. oktobra 1892. godine u Dolcu, kod Travnika, a umro je 13. marta 1975. godine u Beogradu. Bio je srpski i jugoslovenski književnik i diplomata Kraljevine Jugoslavije.
Na današnji dan, 10.12.1961. godine, Ivo Andrić je dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Nobelov komitet je prilikom dodeljivanja nagrade Andriću obrazložio da jugoslovenski književnik dobija priznanje ,,za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje”.
Andrićevo najpoznatije delo je ,,Na Drini ćuprija”, ali Nobelova nagrada mu nije dodeljena samo zbog tog dela. Nobelov komitet daje obrazloženje u kome navode i analiziraju nekoliko njegovih dela. Pored dela ,,Na Drini ćuprija”, bila su tu i dela ,,Gospodjica”, ,,Travnička Hronika” koja je poznata i kao ,,Bosanska trilogija”.
Ivo Andrić se besedom ,,O priči i pričanju” zahvalio 10. decembra 1961. godine na dodeli nagrade. Novčanu nagradu, koja je iznosila milion dolara, Ivo je poklonio za razvoj bibliotekarsvta u Bosni i Hercegovini.
Zadužbina Ive Andrića je osnovana u Beogradu, prva i najvažnija odredba piščeve oporuke bila je ta da se njegova zaostavština sačuva kao celina i da se koristi za opštu kulturu i humanitarne potrebe.
Njegova testamentarna volja, takođe, bila je da se svake godine dodeljuje Andrićeva nagrada za priču ili zbirku priča napisanu na srpskom jeziku. Prvi dobitnik te nagrade bio je Dragoslav Mihailović za delo ,,Petrijin venac”.