Čaršija: Otkud pevanje? Kako je došlo do toga da, tako mlada, kreneš da se ozbiljno baviš pevanjem?
Velina: Počela sam sa 4. godine da pevušim u crkvi sa ocem Metodijem, koji me je naučio tim početnim koracima vezanim za crkveno pevanje i liturgiju, onda je to dovelo do ovog da se danas polako usavršavam i da se ozbiljnije bavim pesmom i pevanjem. Jako volim kada je u Manastiru prisutan i Vladika Pahomije, kao i kada zajedno pevamo ili odgovaramo na službi. S njim sam najviše naučila duhovne pesme, a kasnije sam to usavršavala u crkvenom horu.
Čaršija: Koliko dugo već usavršavaš svoj glas u muzičkoj školi?
Velina: Prošle godine su me roditelji upisali u Muzičku školu, ali ne na časove pevanja, već da učim da sviram klavir, a svoj glas vežbam u horu pri Sabornom hramu sv Trojice u Vranju, a često i kući kada sa ocem pevam i učim nove pesme. Želja je i moja, a i tatina da stare etno pesme i duhovne pesme što bolje predstavimo i sačuvamo da se ne bi zaboravile.
Čaršija: Koliko je zapravo teško pevati visoke tonove?
Velina: Nije teško to otpevati, tako da, ko ima talenta i ume da to na pravi način izbaci iz sebe, to lako otpeva.
Čaršija: Šta kažu i kako reaguje tvoja porodica i drugovi u školi na tvoje sada već pozamašno angažovanje?
Velina: Najeću podršku imam od mame i tate koji me u svemu podržavaju, a tu ne zaostaju ni učiteljica Slavica Tasić i veroučiteljica Vesna Jovanović, čiju podršku uživam, jer me prate na putu kojim sam pošla. Drugari iz škole su kul, te me i oni podržavaju u ovome.
Čaršija: Koliko je teško uskladiti obaveze u školi sa časovima pevanja?
Velina: Malo je teže sve to uskladiti, naročito što se pored škole i pevanja kojim se bavim, bavim i karateom i imam tri treninga nedeljno.
Čaršija: Do sada si imala više javnih nastupa, imaš li tremu i šta je to što ti najviše drži koncentraciju?
Velina: U početku sam imala tremu, sada više nemam, a koncentrisanom me drži reakcija ljudi dok me slušaju i kada pogledom uputim pitanje tati ,,da li je dobro?”.
Čaršija: U gradu su postala prepoznatljiva kao devojčica ,,anđeoskog glasa”. Kako to lično utiče na tebe?
Velina: Meni je to jako lepo, i još više mi daje volju da idem dalje.
Čaršija: Pred kraj godine si nastupala na humanitarnom koncertu, kakvi su tvoji utisci?
Velina: Utisci su prelepi, jer je jako lepo pomagati ljudima kojima je pomoć neophodna na ovako jedan lep način. Sa tatom često idem kada on nosi pomoć i jako me sve to prvo rastuži, a onda i uveseli, zato što znam da kad mi izađemo, da će ti ljudi imati šta da ručaju ili večeraju, ili da obuku nešto toplo na sebi.
Čaršija: Kakvi su tvoji dalji planovi po pitanju pevanja? Šta poručuješ vršnjacima?
Velina: Još sam mala za neke planove, te o tome sada prave planove mama i tata, a vršnjacima poručujem da pevaju i da se raduju i biće im jako lepo, jer je detinjstvo najlepse doba, zato radujmo se u uživajmo u njemu