kada ti pogledom kažem
sa tobom sam
znaj
volim te više od samoće
nema smisla da pitaš
jer odgovor na svako pitanje si ti
mada ti to znaš
kao i uvek, samo kad želiš
teške droge su ništa
naspram mirisa tvoje košulje
i naše posteljine koja pamti svaki uzdah i dodir
svako spajanje dva sveta u kosmos
tamo gde si ti
tamo je dom
tamo se najlepše spava
spremna da budnja sanjam
kako te ljubim u leđa
nošenog na krilima sna
spavaj, dušo
sada si siguran
sve ostalo su samo stanovi bez života koje razum ne želi da smisli
odeven si u moje misli
i kad te nema
tu si i samo ti postojiš
ne pokušavaj da preračunaš i zbrojiš
koliko dugo čeznem
dovoljno da
dok god mi ime na svetu spominju
ti nikad više ne možeš ostati sam
Autor: Jelena Trajković