Srpska pravoslavna crkva sa svojim vernicima danas slavi Spasovdan, praznik poznat i kao Vaznesenje Gospodnje ili ,,Dan spasa”.
Spasovdan je jedan od deset praznika posvećenih Hristu.
Spasovdan spada u pokretne praznike, i uvek pada u četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova. Posle Vasrksenja, po hrišćanskom učenju, Hristos je boravio na zemlji čettdrset dana sa učenicima, javljajući im se, učeći ih, ućvršćujući im veru nakon Golgote i raspeća.
U Vitaniji se zbio sam čin Vaznesenja, u selu, dva kilometra udaljenom od Jerusalima, na istočnoj padini Maslinske gore. Četrdesetog dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda.
Hristos se, u prisustvu apostola, vazneo na nebo i seo sa desne strane Boga Oca, nakon čega se apostolima vratila njihova vera, hrabrost i radost.
Da Srbi posebno daju ovom prazniku na značaju, vidi se po tome što je čuveni Dušanov zakonik, najveći istorijsko-pravni dokument, obnarodovan na Spasovdan 1349. godine, a dopunjen, takođe na Spasovdan, 1354. godine.
Despot Stefan Lazarević je 1403. godine dao Beogradu status prestonice, a u čast napretka i objove, grad je za svoju slvu uzeo baš Vaznesenje Gospodnje, odnosno Spasovdan.
Mnogi običaji i verovanja prate ovaj praznik, poput klanja jagnjeta i prinošenja njegove žrtve, pravljenje krstića od leskovoh grančica, preko dana se ne spava, muškarci se ne briju, a žene i deca ne kupaju.