Autor teksta i fotografija: Uma Vid
Jedna moja koleginica je skoro slavila dvadeset godina u Švedskoj, a ja slavim deset u septembru. Da sam znala da će se ovako odužiti moj boravak ovde ne bih dolazila. Kako sam ja uspela da živim ovde deset godina objašnjava činjenica da nisam verovala da će biti za stalno.
Mislila sam, doći ću pa ću se vratiti nazad u Srbiju kad dozlogrdi; ovo je privremeno.
Najlakše uradiš nešto ako misliš da nije zauvek. Lakše se i nosiš s patnjom ako misliš da nije zauvek.

Moja pacijentica je prestala da puši sa šezdeset, a pre neki dan je napunila devedeset i četiri. Lekar joj je naime rekao da mora da ostavi, inače bronhitis neće uspeti da joj se zaleči. Ona je ostavila govoreći: ma prestaću dok mi ne prođe bronhitis, pa ću posle opet da pušim. Pa je nakon toga govorila: ma ajde, mogla sam sve ovo vreme bez njih, ako sam prestala na šezdeseti rođendan počeću opet da pušim na sedamdeseti i tako u nedogled. Do danas kada ima devedeset i četiri i samo žvaće nikotinske žvake. Ponekad zove sina i obraća mu se na sledeći način (baba ima malu demenciju): ČUJ TI, OVO JE POZIV IZ PAKLA, NEMAM CIGARA VIŠE, A NEMAM NI ŽVAKE. ZNAM DA ŽIVIŠ DVESTA KILOMETARA ODAVDE ALI MOŽEŠ LI DA MI DONESEŠ ŽVAKE SADA??? I tako, dok se ona na njega izdere prođe je volja da zapali. A ima ormane pune žvaka. U svakom ćošku ima po jednu tablu nikotinskih žvaka.

Zbog ovakvih iskustava se često zahvalim što sam ipak došla ovde. A naučila sam i masu stvari o svojoj zemlji. Između ostalog da je sve nemerljivo u odnosu na nedostajanje i na moje uvide o lepoti zemlje iz koje dolazim, jer da nisam imala prilike da je upoznam iz daleka bila bi mi strana.Samo ta ”iz daljine” perspektiva na moju zemlju me je zbližila s njom. Ne s onim na šta se svakodnevno kuka, s onim što u našoj zemlji nikada generalno i nije valjalo (=politički sistem), nego s onim što vidiš tek kad smiriš svoj pohlepni ego. Ja razumem svakoga koji kuka na to jer sve to živcira, ali dok čovek ne smiri svoj razdragani um ON NE VIDI NIŠTA. i otud slepilo za (srpske) lepote.
osetiš povetarac i meki topli vazduh kako počiva na tebi
osetiš rosu svuda po stopalima i viline konjice kako bude jutro
osetiš sveže skuvanu kafu iz obližnje pržionice
pogledaš u nebo, a ono kao da se otvara
pogledaš u nebo i sve ti se čini da možeš da ga dohvatiš ako se popneš na obližnju planinu, a ona deluje kao na korak od tebe
jorgovani živi rascvetani, ne možeš da im se živ nagledaš
kad otvoriš oči zaslepe te sunčevi zraci koji se probijaju kroz roletne
mama je umesila prepeć i zeljanče, za doručak s kiselim mlekom
ne osećaš nikakvu nesigurnost jer stojiš obema nogama na svome, što mogu samo da ti otmu, a ne da ti uzmu
čuješ školsko zvono i kola koja dovoze štrudlu s makom za užinu
nekog nastavnika koji pokušava da te zaplaši kako samo bog zna za 5

čuješ novčiće koje prebrojavaš da vidiš da li imaš za koka kolu dok pešačiš kući, ako nemaš može i bikola, a kod kuće ti je baba umesila hleb, koji te čeka topao da na njega staviš ajvar i sir ili margarin i pekmez
ložiš šporet, a drvce pucketa
izađeš van, a koke se raskokodakale, biće jaja
baciš pogled na voćnjak, a ono izobilje, odmaraš oči
gude se baškare u toru,
ako pogledaš u baštu opet odmaraš oči
štala puna krava, ne fali ništa petoprocentnom mleku, jer ono svašta pravi

sve lekove imaš u dvorištu: nanu, hajdučku travu, matičnjak, kamilicu, neven, bokvicu itakodalje
na ruku ti sleti bubamara, a ti joj pevaš: bubamaro let let u široki beli svet
na ruku ti sleti leptir, a ti mu pevaš: leptiriću šareniću
pogledaš još jednom i gde god ti pogled stane sve samo izobilje
putem prođe neki komšija javi se ispita te zilion stvari, neke koje nisi ni sam sebe pitao. znaš da nisi sam, a on bi i da ti dokaže
a jezik – jezik kao da su svi jezici sveta sadržani u njemu, a on tvoj! Ne postoji nigde na svetu ono što je srpski, a vranjanski. Samo vranjanac može vranjanca da razume. Na primer
kad se u Vranju dva vranjanca sretnu, ali baš vranjanca, zadrta vranjanca, kao što sam evo ja, kažu:
-kudé?
-evé! a ti kude?
-evé i ja!
Eto tako.

Pa razumimo vranjanca. Ponekad i vranjanac jedva vranjanca razume. A zamisli tek kad vranjanac dođe u Švedsku … ko će tu da ga razume.
(kako bi se to objasnilo kudé i ovo drugo evé? Ne postoji taj jezik koji to može da dočara.
to samo njihovi unutrašnji glasovi znaju. a razumeju se perfektno.
šta da radiš sa srpskim rečnikom u Vranju,
frlji ga brate!)
dođe ti neka maca u posetu, nemaš pojma čija, zamjauče, pomaziš je i ide dalje
Razmena sve vreme. U dubokom si dosluhu sa svojim bićem, jer dom nema alternativu. Jedan si deo toga što je ŽIVOT, jer je sve u tebi živo pa i ti ŽIV. Sva čula. A srce i ne osećaš da kuca jer je sve – harmonija.
Mogla bih da o ovim lepotama pišem zauvek.
Odavno sam prestala da ulepšavam svoju prošlost… pamtim samo lepo.